Zašto je garderoba u Srbiji u našim buticima i "šoping molovima" skuplja nego u Beču, Barseloni ili Rimu. Glavni razlozi su svakako nedovoljna konkurencija i dominantan položaj pojedinih trgovaca, ali i formiranje cena garderobe iz centrala modnih kuća u inostranstvu. One imaju nekoliko cenovnih nivoa, a najniži je na matičnom tržištu. Otuda razlike cena za brendove u trgovinama "Njujorkera", "Zare", "Berške", "Stradivarijusa"...
Važan faktor koji podiže cenu istog proizvoda u Srbiji u odnosu na EU je i nerazvijenost tržišta. U strukturi cena su troškovi finansijskog kapitala, ali i skupih usluga iz državnog sektora koji su u svetu manji nego kod nas.
- Daleko manja prodaja nego u zemljama EU, uz procentualno veće fiksne troškove podiže cene odeće i obuće, ali i druge robe - tvrdi Dragoljub Rajić, privredni konsultant. - Promet butika u centru Beograda na mesečnom nivou desetak puta je manji nego promet takvog bazara u Minhenu, Beču ili Rimu. Jedan od razloga visokih cena je i pojedinačna, a ne serijska nabavka robe.
Trgovci odećom u Srbiji, suočeni sa niskom kupovnom moći i daleko manjom prodajom, jednostavno nisu ozbiljni kupci robe u većim količinima kao njihove kolege u evropskim zemljama. Kada kupujete malu količinu odeće, nabavna cena je viša u odnosu na vaše kolege iz EU koje kupe po deset puta više. Ta razlika ide do 35 odsto za određene artikle i to je glavni uzrok zašto je, na primer, u austrijskom "Pandorfu" ista košulja više od 30 odsto jeftinija nego u Beogradu.
- Roba proizvođača koji ne proizvode u Srbiji uvek je skuplja nego u zemljama koje imaju te fabrike - dodaje Rajić. - "Benetonova" odeća sašivena u Srbiji jeftinija je od te iste odeće u Italiji za pet do 18 odsto.
U PKS kažu da trgovci više cene odeće i obuće u odnosu na zemlje u okruženju i EU, pravdaju nestabilnim kursom dinara, inflacijom i velikim troškovima poslovanja, što nema nikakvog opravdanja.
Izvor: Novosti.rs