Potrošač danas, u ovakvom sistemu zaštite potrošača, nema kome da se obrati i požali osim SAVETOVALIŠTIMA pri organizacijama potrošača. Zakon o zaštiti potrošača iz 2011. Godine, ukinuo je nadležnost tržišne inspekcije da rešava pojedinačne slučajeve po prijavi potrošača i sav teret zaštite potrošača prebacio na organizacije potrošača i u krajnjoj instanci na sud, ako potrošač ima dovoljno sredstava da finansira sudski postupak.
SAVETOVALIŠTA pri organizacijama potrošača, jedini su svima dostupan i besplatan mehanizam za zaštitu potrošača putem kojeg se rešava preko 80% svih potrošačkih sporova u Srbiji. Savetovališta nemaju ingerencije da kažnjavaju trgovce ali snagom argumenata i veštim posredovanjem, uspešno rešavaju većinu potrošačkih problema na obostrano zadovoljstvo potrošača i trgovaca.
Međutim, ukupan ambijent za rad organizacija potrošača pri kojima se nalaze i SAVETOVALIŠTA, ne garantuje njihov opstanak i u budućnosti.
Neophodno je dodatno učvrstiti položaj i nezavisnost organizacija potrošača kroz zakonska rešenja koja će afirmisati ključnu savetodavnu i posredničku ulogu organizacija potrošača i njihovih SAVETOVALIŠTA i omogućiti njihovu punu samostalnost i nezavisnost od bilo kakvih uticaja u obavljanju delatnosti zaštite prava potrošača kao delatnosti od javnog interesa.