Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije
noncommercial


SENIČIĆ O ZAHTEVU PORESKE UPRAVE: Obavezni smo po zakonu da damo podatke

20. oktobar 2021. 08:59:44 Pročitano 748 puta
Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

TO što je Poreska uprava od turističkih agencija tražila podatke o korisnicima aranžmana većih od 5.000 evra je kod agencija stvorilo konfuziju, jer se ovakvi podaci traže prvi put, ali će one, budući da im je to zakonska obaveza, podatke dati, kaže direktor Asocijacije turističkih agencija Srbije (YUTA) Aleksandar Seničić.

On ukazuje da to može imati i negativne posledice po same agencije, jer putnici ubuduće mogu imati neku vrstu zazora od putovanja preko agencija, ali da agencije svoju zakonsku obavezu, kao i drugi subjekti, moraju da izmire.

 

- Takva vrsta kontrola poreskih uprava je nešto što je uobičajeno u zapadnom svetu i jednostavno mi ćemo morati da se priviknemo da svaki trošak koji neko ima bude pod lupom poreske uprave. To nas čeka i nije to ništa ni neobično ni nenormalno - kaže za Tanjug Seničić.

Prema njegovim rečima Poreska uprava se u dopisu pozvala na Zakon o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu i, kada je reč o poverljivosti podataka, odnosno zaštiti podataka o ličnosti, ogradili su se da će se podaci koristiti isključivo u svrhu za koju se i traže, odnosno primenu pomenutog zakona.

Prema njegovim rečima, bilo je malo nerazumevanja u smislu da li se to kosi sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, ali su advokati YUTA naknadno utvrdili da Poreska uprava po zakonu ima apsolutno pravo da traži te vrste podataka.

- Danas smo dobili i objašnjenje od Poreske uprave da agencije i aranžmani nisu pojedinačan slučaj, već da je to deo sveobuhvatne analize tržišta u kojoj oni prikupljaju podatke o prometu nekretnina, zatim pokretnih stvari, kao što su automobili, velikih kupovina i drugih materijalnih dobara - rekao je on.

Dodaje da su aranžmani samo jedan segment u istraživanju i da nikako ne znači da će oni koji su trošili 5.000 evra i više biti procesuirani u smislu dokazivanja porekla imovine, jer zakon predviđa da za tako nešto uvećanje imovine na pojedinačnom nivou treba da bude veće od 150.000 evra.

Seničić navodi da prema informacijama iz Poreske uprave podaci nisu traženi od svih agencija, već samo od onih koje su imale promet iznad određenog iznosa.

Agencije, navodi on, imaju rok od sedam dana da podatke dostave i za njih to i nije sporno, ali da problem vide u tome da kada sve izađe u javnost da će ljudi koji mogu da potroše više novca na putovanja možda imati ogradu da ubuduće ne putuju preko turističkih agencija nego na neki drugi način.

 

Uostalom, kako kaže, zna se da se godinama unazad najveći broj tih aranžmana i ne uplaćuje preko turističkih agencija već preko onlajn platformi, direktno avio-kompanijama, hotelima i slično.

Izvor: novosti.rs

Registracija

E - Mail vesti

Prava potrošača

1. PRAVO NA ZADOVOLJENJE OSNOVNIH POTREBA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene.

2. PRAVO NA SIGURNOST
Pravo na sigurnost podrazumeva zaštitu od proizvoda, proizvodnih procesa i usluga štetnih po život i zdravlje.

3. PRAVO NA INFORMISANOST
Pravo na informisanost podrazumeva raspolaganje činjenicama od značaja za pravilan izbor i zaštitu od nepoštene reklame, ili od oznaka na proizvodima koji mogu da dovedu u zabludu.

4. PRAVO NA IZBOR
Pravo na izbor podrazumeva mogućnost izbora između više proizvoda i usluga, po pristupačnim cenama i uz garantovano dobar kvalitet.

5. PRAVO DA SE ČUJE GLAS POTROŠAČA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene.

6. PRAVO NA OBEŠTEĆENJE
Pravo na obeštećenje podrazumeva dobijanje pravedne naknade za lažno prikazivanje svojstava proizvoda i usluga, nekvalitetnu robu ili nezadovoljavajue usluge.

7. PRAVO NA OBRAZOVANJE
Pravo na obrazovanje podrazumeva sticanje znanja i sposobnosti potrebnih za pravilan i pouzdan izbor proizvoda i usluga, uz svest o odgovornostima i osnovnim pravima potrošača i načinima kako se ista mogu ostvarivati.

8. PRAVO NA ZDRAVU ŽIVOTNU SREDINU Pravo na zdravu životnu sredinu podrazumeva život i rad u okruženju koje ne predstavlja pretnju zdravlju sadašnjih i budućih pokolenja.

HomeVestiRuski trgovinski lanac u januaru otvara prodavnice u Srbiji Na vrh strane