Čak 40 odsto odeće u buticima širom Srbije ne odgovara onome što piše na deklaraciji, pa umesto pamuka često kupujemo poliester, umesto svile veštačke materijale, a umesto kože skaj.
Ali, to nije sve. Najgore od svega je što u našu zemlju sa Dalekog istoka dolaze odeća i obuća tretirana bojama i hemikalijama koje su zabranjene za upotrebu u iole razvijenim zemljama, pa i našoj. Kako onda ulazi?
- Lako, na žalost. Kod nas godinama nije ispitivano kojim bojama su bojeni materijali od kojih se pravi odeća. A boje koje se koriste u zemljama Dalekog istoka su često kancerogene i opasne po zdravlje. I ne samo boje, nego i sredstva kojima se tretiraju tkanine da se ne bi skupljale. Posebno je opasno to što odeća dolazi u direktan kontakt sa našom kožom, pa je to dodatni rizik - kaže Milorad Vasiljević, sekretar Udruženja industrije, tekstila, odeće, kože i obuće u Privrednoj komori Srbije.
Dugo su kod nas postojali zastareli pravilnici kojima je propisivano da se odeća kontroliše na hemikalije koje se već godinama ne koriste u tekstilnoj industriji. Sredinom jula na snagu je stupio pravilnik koji je usklađen sa evropskim, ali opet ništa. Zašto?
- Zato što su naše laboratorije loše opremljene i ne poseduju opremu koja bi mogla da identifikuje materije koji se koriste za bojenje tkanina. Potrebne su im nove mašine, ali je to u zemlji koja stalno kuburi sa novcem, veliki izdatak, pa u Srbiju ulazi i ono što ne bi trebalo. Zdravstvenu bezbednost odeće mi uopšte ne kontrolišemo - kaže Vasiljević.
Pošto nas država ne štiti pitali smo stručnjake možemo li sami sebe da zaštitimo, pa da nekako prepoznamo odeću bojenu toksičnim bojama, ali su nam objasnili da je to nemoguće.
- Vizuelno one izgledaju isto, samo laboratorijski može da se dokaže da nije zdravstveno bezbedna. Jedino što možemo da uradimo je da ne kupujemo odeću i obuću koja ima specifičan miris, jer je to jedan od pokazatelja da sa njom nešto nije u redu - kaže Vasiljević.
Izvor: 24sata.rs