Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije
noncommercial


Plaćanje plastikom više košta

13. avgust 2013. 07:10:27 Pročitano 3212 puta
Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

 Plaćanje karticom je mnogo lagodnije nego kešom, ali kada se saberu svi troškovi, ispadne da je i značajno skuplje. Još dok je ne stave u novčanik, klijenti u većini banaka plate za njeno izdavanje, sledi trošak održavanja, naknada za podizanje novca na bankomatu druge banke, a kod nekih se naplaćuje čak i provera stanja na računu, kao i svako štampanje isečka sa mini-izvodom preostale sume novca!?

 

Potrošači su u prva tri meseca u Srbiji preko kartica platili usluge i robe vredne 48 milijardi dinara. Ako je na svakoj od tih usluga provizija bila bar jedan odsto, jasno je da je bankarska zarada minimum 480 miliona dinara. Sada je prošlo i drugo tromesečje, a dok se podaci ne srede, može se pretpostaviti da se pazar duplirao i da su banke zaradile skoro milijardu dinara.

Provizije za korišćenje platnih kartica u Srbiji se kreću od jedan pa do četiri odsto, i ispada da nas bankari "deru" više nego u svim zemljama u okruženju. Evropska unija je čak nedavno predložila da ionako niži procenat koji banke u EU uzimaju, smanji, tako da za sve vrednosne transakcije kod debitnih kartica provizija ne bi smela da bude viša od 0,2 odsto, a kod kreditnih 0,3 procenta. Kod nas je, međutim, visina provizije definisana pravilima kartičnih sistema, koji se dogovaraju sa bankama. U Narodnoj banci Srbije napominju da u poslovanju platnim karticama postoji razlika između međubankarske i trgovačke provizije. 

IMAJU I TROŠKOVE

- U slučaju podizanja novca na bankomatu druge banke, banka izdavalac ima dodatni trošak - proviziju koju plaća banci prihvatiocu, odnosno banci na čijem bankomatu je podignut novac - objašnjavaju u NBS. - Ova provizija je, takođe, definisana pravilima kartičnih sistema. U slučaju podizanja gotovine na bankomatu sopstvene banke, korisnici nemaju proviziju, jer banka izdavalac nema trošak ka drugoj banci, a trošak procesuiranja transakcije se prevaljuje na korisnika.

 - Međubankarska provizija je definisana pravilima kartičnih sistema i predstavlja iznos koji za svaku transakciju banka prihvatilac kartice plaća banci koja je izdala karticu, kako bi banka izdavalac kartice pokrila trošak poslovanja platnim karticama - objašnjavaju u NBS. - Trgovačku proviziju ugovara trgovac sa bankom prihvatiocem. Osnov za formiranje trgovačke provizije je međubankarska provizija, koja predstavlja njen najveći deo.

Građanima se savetuje da se dobro obaveste o tarifama naknade za usluge, pre nego što se odluče za banku u kojoj će otvoriti račun. I pre nego što naprave konačan izbor, da provere koje i koliko bankomata imaju u svojoj okolini, kako ne bi rasipali novac. Ukoliko se podiže 1.000 dinara sa bankomata druge domaće banke, provizija se kreće u rasponu od 47,5 do 150 dinara za "viza" debitne kartice, između 20 i 100 dinara za "dina" debitne kartice, odnosno između 60 i 150 dinara za "masterkard" debitne kartice.

Neke banke naplaćuju po 15 dinara za svaki upit stanja na bankomatu, a štampanje izvoda košta 25 dinara. Ova suma nije zanemarljiva, ako uzmemo da svako u proseku bar pet puta mesečno proveri stanje na računu i odštampa isečak preostale sume novca. Znači da mu na godišnjem nivou samo za te "usluge" banka uzme oko 2.400 dinara.

Banke naplaćuju provizije i prodavcima robe i usluga. Znači da građanin dva puta plaća korišćenje kartice, i kao klijent banke i kao kupac proizvoda.

- Kartičarske kuće imaju apsolutni monopol i klijentima podele milion kartica, čija ih izrada košta po 20 dinara i nas teraju da ih primimo - tvrdi Milan Knežević, vlasnik preduzeća "Modus". - Oni nisu limitirani koliko mogu da traže od prodavaca, tako da sa provizijom od 1,5 do četiri odsto imaju veću zaradu od nas. U Nemačkoj je u proceduri zakon da se provizija ograniči na 0,45 odsto od cene proizvoda. Kod nas bi trebalo da se uradi isto to, ali i da se banke obavežu da za ove usluge plaćaju PDV. Provizija gura inflaciju, jer povećava cenu. Mi smo probali da dajemo popust kupcima koji plaćaju gotovinom, ali to nije dozvoljeno, jer povlastice moraju da dobiju svi.

Izvor: Novosti.rs

CEPS

Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije, kao i želja da se kroz zaštitu prava potrošača od pasivnog konzumera stvori aktivni potrošač svestan svojih prava.

Adresa sajta www.ceps.rs

Registracija

E - Mail vesti

Prava potrošača

1. PRAVO NA ZADOVOLJENJE OSNOVNIH POTREBA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene.

2. PRAVO NA SIGURNOST
Pravo na sigurnost podrazumeva zaštitu od proizvoda, proizvodnih procesa i usluga štetnih po život i zdravlje.

3. PRAVO NA INFORMISANOST
Pravo na informisanost podrazumeva raspolaganje činjenicama od značaja za pravilan izbor i zaštitu od nepoštene reklame, ili od oznaka na proizvodima koji mogu da dovedu u zabludu.

4. PRAVO NA IZBOR
Pravo na izbor podrazumeva mogućnost izbora između više proizvoda i usluga, po pristupačnim cenama i uz garantovano dobar kvalitet.

5. PRAVO DA SE ČUJE GLAS POTROŠAČA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene.

6. PRAVO NA OBEŠTEĆENJE
Pravo na obeštećenje podrazumeva dobijanje pravedne naknade za lažno prikazivanje svojstava proizvoda i usluga, nekvalitetnu robu ili nezadovoljavajue usluge.

7. PRAVO NA OBRAZOVANJE
Pravo na obrazovanje podrazumeva sticanje znanja i sposobnosti potrebnih za pravilan i pouzdan izbor proizvoda i usluga, uz svest o odgovornostima i osnovnim pravima potrošača i načinima kako se ista mogu ostvarivati.

8. PRAVO NA ZDRAVU ŽIVOTNU SREDINU Pravo na zdravu životnu sredinu podrazumeva život i rad u okruženju koje ne predstavlja pretnju zdravlju sadašnjih i budućih pokolenja.

HomeVestiSrbiji neophodan fond za teško naplative kredite Na vrh strane