Odštampajte ovu stranicu

Grejanje plaća i onaj ko ga ne koristi

19. septembar 2016. 07:55:24 Pročitano 2557 puta
Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Sistem daljinskog grejanja u Srbiji opterećen je dugovima, skup je i neefikasan. Dugovanja često vraćaju opštine, gradovi i država novcem poreskih obveznika, od kojih mnogi i ne koriste takvo grejanje.

Niški penzioneri Tihomir Mitrović i njegova supruga Ljilja skoro šestinu primanja izdvajaju da bi im zimi bilo toplo. Oni žive u stanu priključenom na daljinsko grejanje, kojim toplota do radijatora dolazi cevovodima iz gradske toplane.

Oko četvrtine stanova u Nišu zagreva se na taj način, ali su neki od njihovih vlasnika odlučili da se isključe sa sistema, navodeći kao razlog visoke cene. Mitrovići nisu među njima. Od ukupno 32.000 dinara penzije, svakog meseca toplani plaćaju oko 5.000 dinara.

Tihomir kaže da im je teško da pokriju sve troškove sa penzijom. Objašnjava da druga rešenja za grejanje takođe koštaju i nisu im jednostavno izvodljiva, tako da za njih trenutno ne postoji jeftinija opcija. Gradska toplana Niš je na početku 2016. godine samo za prirodni gas dugovala nešto više od 4,1 milion evra. Od januara do kraja marta taj dug je porastao za još 1,6 miliona evra.

Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) pokazuje da daljinsko grejanje koristi tek oko trećine stanovništva Srbije, ali rad toplana, posredno, finansiraju svi građani: subvencionisanjem iz budžeta gradova ili opština, preuzimanjem dugova dobavljača i omogućavanjem toplanama da energente pozajme od države.

Takav sistem daljinskog grejanja je skup i nedovoljno efikasan, na šta najviše utiču vrsta energenata koje toplane upotrebljavaju i način na koji ih sagorevaju. Toplane su većinom javna komunalna preduzeća, a za proizvodnju toplote koriste jedno od tri fosilna goriva: prirodni gas, mazut ili ugalj. Srbija ima vlastite resurse uglja, ali uvozi 84,5% prirodnog gasa i oko 70 odsto sirove nafte iz koje se pravi mazut.

Aleksandar Macura, ekspert za energetsku politiku, kaže da su zbog načina na koji toplane proizvode toplotnu energiju svi na gubitku - jer mnogo košta.

- Ne možete da pretvarate gas u toplu vodu i da to prodate, to je ekonomski nemoguća misija - objašnjava Macura.

Za daljinsko grejanje i rad toplana nadležne su lokalne samouprave. Prema podacima Zavoda za statistiku iz 2011. godine, od preko 2,4 miliona stanova u Srbiji, nešto više od 535.000 je bilo priključeno na sisteme daljinskog grejanja, uglavnom u najvećim gradovima. Podaci za Kosovo nisu navedeni. Finansijski izveštaji pokazuju da su neke od toplana na kraju 2015. godine dobavljačima dugovale više stotina hiljada evra.

Dobili silne pare, a dužni

Iz somborske "Energane" kažu da subvencije opštine olakšavaju rad toplane, ali su i neophodne. U 2015. godini dobili su gotovo 538.000 evra subvencija, a na kraju te godine dobavljačima iz Srbije su bili dužni oko 460.665 evra.

U novopazarskoj gradskoj toplani kažu da bez subvencija ne bi mogli da posluju. Tokom 2015. godine isplaćeno im je nešto više od 122.064 evra. Na dan 31. decembar 2015. godine domaćim dobavljačima se dugovalo 91.929 evra.

Izvor: Blic.rs

CEPS

Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije, kao i želja da se kroz zaštitu prava potrošača od pasivnog konzumera stvori aktivni potrošač svestan svojih prava.

Adresa sajta www.ceps.rs

Najnovije od CEPS