Građani Evropske Unije tačno znaju šta se nalazi na njihovim tanjirima zahvaljujući pravilima EU koja uredjuju oblast deklarisanja prehrambenih proizvoda . Pravila EU, između kojih i Uredba EU (br. 1169/2011), jasno nalažu da svi sastojci moraju biti pravilno navedeni, a proizvođači su u obavezi da odšampaju podatke o nutritivnim vrednostima konkretne namirnice na pakovanju, sa posebnim naglaskom na alergene koji takodje moraju biti istaknuti u listi sastojaka bez obzira gde se hrana kupuje. Međutim, iskustva potrošača u Srbiji pokazuju da je praksa kod nas nešto drugačija. Primera radi, otac 5-mesečne bebe se prilikom kupovine kašice za bebe susreo sa nesavesnim ponašanjem proizvođača i distributera. Naime, proizvođač kašice je na ambalaži jasno naznačio da kašica sadrži gluten. Taj natpis se nalazio na originalnoj nalepnici na boci. Međutim, ista nalepnica je prelepljena drugom, verovatno nalepnicom uvoznika ili distributera, a na kojoj je naznačeno da proizvod NE SADRŽI gluten. Pažljivim odlepljivanjem gornje nalepnice zabrinuti otac je bio zaprepašćen činom prevare koja može imati veoma ozbiljne posledice u vidu narušenja zdravlja bebe/odojčeta koje je alergično na gluten. Ovo nažalost nije usamljeni primer prevare sa kojima se susreću oboleli od celijakije u Srbiji. I primeri drugih potrošača ukazuju da se član 40. Zakona o trgovini u Srbiji nepoštuje, a kojim je predviđeno da: "Roba u trgovini na malo mora imati deklaraciju koja sadrži podatke o nazivu i vrsti robe, sastavu i količini, kao i druge podatke u skladu sa posebnim propisima i prirodom robe, a naročito podatke o proizvođaču, zemlji proizvodnje, odnosno uvoza, datumu proizvodnje i roku upotrebe, uvozniku, kvalitetu (klasi), kao i upozorenje na eventualnu opasnost ili štetnost robe." U prilog tome govori potrošač čije je dete alergično na mleko, mlečne proizvode i soju, a koji je usled neinformisanosti od strane prozvođača ugrozio zdravlje svog deteta. Dete je konzumiralo namazni margarin nešeg poznatog proizvođača i na isti je imalo alergijsku reakciju. Na samom proizvodu ne postoji Alergen info, a ni u sastojcima nije navedeno da sadrži ili može sadržati mleko, mlečne proizvode ili proizvode od soje.
Pored problema sa deklarisanjem koje nije u skladu sa Zakonom, potrošači u Srbiji neretko dolaze u situaciju da u namirnicama pronađu strana tela poput šrafova, kostiju, insekata... Od ove prakse nisu izuzeti ni renomirani proizvođači za koje smo verovali da brinu o zadovoljstvu i zdravlju svojih potrošača.
Problem na koji takođe treba skrenuti pažnju je ustaljena praksa naših trgovaca da prilikom prodaje nezapakovane robe (suhomesnatih proizvoda ili rinfuzne robe) potrošačima u količinu robe uračunaju i težinu ambalaže. Korektno bi bilo da težinu te ambalaže oduzmu i potrošaču naplate onoliko koliko je robe i tražio ali je situacija drugačija, pa trgovci ambalažu koju koriste za pakovanje (papir ili plastične kutije) mere zajedno sa namirnicama i težinu ambalaže računaju po ceni artikla kojeg potrošač želi da kupi.
Svakodnevna iskustva potrošača ne idu u prilog članu 3. Zakona o bezbednostu hrane prema kome je cilj navedenog zakona da obezbedi visok nivo zaštite života i zdravlja ljudi i zaštitu interesa potrošača, uključujući načelo poštenja i savesnosti u prometu hranom, uzimajući u obzir kada je to moguće zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja, kao i zdravlja bilja i zaštite životne sredine. Stoga je jako bitno da se svaka nepravilnost i nezakonito ponašanje trgovaca u prometu hranom prijavi nadležnim inspekcijskim organima.