Šoping kod suseda, kažu, uslovljen je nižom cenom, ali i povraćajem poreza na granici. „Ispod žita“ u našu zemlju ulazi gotovo sve - od sireva, suhomesnatih proizvoda, mleka i mlečnih prerađevina, slatkiša, pića, kozmetike, kućne hemije, odeće... Ipak, sve je više i naših suseda koji dolaze na naše pijace i u prodavnice. Da nema komšija iz Mađarske koji u velikom broju vikendom dolaze na „buvljak“ u Subotici, gde kupuju sve odreda, čak i ono što je prošvercovano iz njihove zemlje, zakupci tezgi bi odavno „stavili ključ u bravu“.
Sa druge strane, građani Srbije pomno prate sniženja i po najpotrebnije namirnice, odeću i obuću odlaze u „Tesko“, „Koru“, „Arkad“ i druge tržne centre u Segedinu. Roba koja na „buvljak“ stiže sa akcija u megamarketima i sa kineskih i „najlon“ pijaca širom Mađarske, čak je i za Mađare mnogo jeftinija u Subotici nego u Segedinu i to kada se kupuje „na veliko“.
Za kupce iz Srbije prednost je u povraćaju poreza - „afi“ kako ga Mađari nazivaju, jer se uvozniku iz Mađarske na granici vraća porez od 18 odsto od vrednosti robe. Dovitljivi trgovci još malo spuste cenu i tako majica, koja u Segedinu košta pet hiljada forinti ili oko deset evra, samo tridesetak kilometara južnije staje nešto više od hiljadu, ili oko 400 dinara.
- Pogledajte pazar, sve same forinte, nigde nijednog dinara - pokazuje iza tezge Suzana, prodavačica odeće za mlade. - Najviše je butikaša, koji odavde snabdevaju svoje radnje, a i kada uračunaju sve troškove, opet su jeftiniji od tržnih centara. Samo da piše neka marka i da je jeftino, hiljadu, dve forinti, to je najvažnije.
Ko god je otišao u kupovinu u „Arkad“ ili „Tesko“, ostao je zatečen koliko su cene niže u odnosu na Suboticu, a o Novom Sadu i Beogradu da i ne govorimo. Jakna u beogradskoj „Zari“ košta oko 17.000, a u Mađarskoj isti model staje oko 11.900 dinara.
Od kada je susedna Bugarska postala članica EU, stvari u „malograničnom prometu“ poprilično su se promenile. Građani iz ovog dela Srbije uglavnom se u toj zemlji snabdevaju tehničkom robom, televizorima, računarskom opremom, jeftinijom i do 30 odsto. Takođe pazari se i u bugarskim „Metroima“ i kineskim pijacama u okolini Sofije, gde je dosta toga takođe jeftinije. U Bugarskoj se kupuju i polovni automobili iz zemalja EU, koji su sa carinom i svim dažbinama jeftiniji nego kod nas.
Istovremeno, građani Bugarske u mestima pirotskog kraja najčešće kupuju švargle, slaninu, salame, sveže meso, cigarete, dečju garderobu, pa čak i vence suve paprike na ovdašnjim zelenim pijacama, ali i ajvar...
- Naše mesare u Bugarskoj prepune su nekvalitenog GM mesa iz uvoza, koje po kvalitetu ne može ni da priđe ovdašnjem, gde je još uvek sve prirodno - rekla je Donka Nikolova, koja na pirotsku pijacu subotom donosi „sekond hend“ krpice.
MAKEDONCI NUDE JEFTINIJI DELIKATES
Vranjanci sve češće trguju u susednoj Makedoniji jeftinije suhomesnate proizvode i cigarete, dok susedi, uglavnom iz Kumanova, najradije pazare u Bujanovcu i Vranju sireve i druge mlečne proizvode. Pečenica u makedonskim radnjama staje 350 denara, što je oko 700 dinara, suvo meso je oko 350 dinara po kilogramu, a pileća prsa su oko 400 dinara.
Zanimljivo je da je za stanovnike Pčinjskog okruga interesentna destinacija za kupovinu obuće i garderobe Gnjilane na Kosovu i Metohiji, gde se cipele i čizme kupuju za po desetak evra. Povoljniji su i drugi komadi garderobe.
PO GORIVO U RS
Stanovnici iz lozničkog, malozvorničkog, ljubovijskog i krupanjskog kraja, imaju dosta razloga da pazare u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Na mnogim pumpama prema Zvorniku i Bijeljini gorivo je jeftinije za oko 20 dinara nego u Srbiji, a butan gas i više. Osnovna prednost za kupovinu u RS i BiH je što se kroz laku i jednostavnu proceduru vraća porez na dodatu vrednost, koji iznosi 17 odsto za robu u iznosu od 100 KM ili oko 6.000 dinara. Cene su skoro izjednačene, ali je vraćanje PDV-a veliki mamac za naše ljude koji odlaze na pazar u RS, što uz nižu cenu goriva daje novu prednost da tamo ostavljaju novac.
Izvor: Novosti.rs